Odlazak notaru skupo ga koštao: Kako je Adnan Nazifović izgubio kuću

Notarka Smiljka Đukić je u novembru 2021. poklonila imovinu koju je godinama stjecala. Kuća, tri stana, dvije garaže, poslovni prostor i zemljišta u Kiseljaku su postali vlasništvo njenih kćerki, a ona je formalno ostala skoro bez imovine. Tako je smanjila mogućnost izvršenja presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) donesene mjesec dana ranije i da se od nje naplati skoro milion maraka štete koju je nanijela svojim klijentima.

U pet završenih procesa, od sredine 2018. do kraja 2022. godine, sud je dvaput presudio da notari moraju platiti odštetu. Ovaj put je dug i komplikovan jer klijenti moraju na sudu dokazati da su pretrpjeli štetu koja je nastala isključivo zbog notarske greške. Kada se to i desi, notari traže načine da odugovlače ili izbjegnu isplatu.

„Obični ljudi koji ne razumiju šta trebaju da rade i kada, ustvari, ostaju u potpunosti kratkih rukava“, kaže sarajevski advokat Nedim Ademović.

Posjeta notaru koja mijenja život

Adnan Nazifović je 2008. godine radio u kiseljačkoj firmi za proizvodnju namještaja „Blue Star“. Posao je išao dobro pa je pristao založiti svoju porodičnu kuću i pomoći poslodavcu Marinku Tuki da dobije 100 hiljada maraka kredita za firmu.

Nazifović je sa suprugom Hidajetom i Tukom otišao početkom godine kod notarke Smiljke Đukić u Kiseljak da bi napravili ugovor o hipoteci. Kaže da ih je odlazak koštao braka i imovine.

„To je neopisivo“, sažeo je Adnan Nazifović svoje iskustvo u tri riječi.

Tri godine kasnije sud je obavijestio Nazifoviće da je hipoteka aktivirana jer „Blue Star“ ne vraća kredit i da je njihov dom na prodaju da bi banci bio vraćen dug za kredite od 100 i 300 hiljada maraka. Adnan i Hidajeta su tek tada saznali da su u notarskom uredu Smiljke Đukić potpisali dva ugovora o hipoteci umjesto jednog, kako je bilo dogovoreno sa Tukom.

„Vjeruješ, eto, ljudima, vjeruješ instituciji, notar je institucija“, kaže Nazifović za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Ispostavilo se da su oba ugovora o hipoteci za kredite bila osigurana istim nekretninama: njihovom kućom i dvorištem u Visokom i Tukinom imovinom kod Kiseljaka koja je već bila opterećena hipotekom.

Nazifović tvrdi da notarka ništa od toga nije pročitala prilikom potpisivanja.

Sredinom 2013. godine njihova kuća je pripala Hypo Alpe Adria banci, a oni su krenuli u dugu pravnu borbu za nadoknadu štete. „To su vam ogromni stresovi“, kaže Nazifović.

Na sudu su tražili da se poništi drugi ugovor o hipoteci jer za njega nisu ni znali, da im se vrati kuća ili plati šteta od 487.995 KM, koliko je nekretnina procijenjena.

Vještak grafolog je u svom nalazu naveo da u ugovorima ima mnogo tipkarskih i gramatičkih grešaka kojih ne bi smjelo biti u javnim ispravama te da se čini da ih nije sačinila ista osoba ili da nisu nastali istovremeno. Objasnio je da bi to mogla biti posljedica slabe koncentracije autora dokumenta ili namjerna greška kojom se htjelo obmanuti sudužnika.

Đukić je na sudu rekla da je jedan ugovor pripremila ranije, a drugi pred strankama i da je sve pročitala pred njima, iako je u ugovoru napisala da su se oni odrekli prava na čitanje.

Upravo zbog te napomene Vrhovni sud FBiH je u oktobru 2021. presudio u korist Nazifovića, zaključivši da učesnici u postupku ne mogu notara osloboditi čitanja isprave i da je zbog toga ugovor ništavan.

No, kako je izvršni postupak već bio proveden, Nazifovići nisu mogli vratiti svoju kuću pa je sud presudio da im Đukić, Tuka i njegova firma „Blue Star“ moraju platiti štetu od 732 hiljade maraka, što je sa kamatama skoro milion KM.

„Došla mi je poruka, ja sam bio na poslu, i ja kad tada nisam doživio infarkt i umro. Dobili smo, kaže, na Vrhovnom sudu. Trebalo mi je jedno sat-sat i po da sebi dođem“, prisjeća se Nazifović dana kada mu je advokatica Sanela Gorčić javila vijest na koju je čekao skoro četiri godine. Međutim, na naplatu štete još čeka.

Mjesec dana nakon presude notarka je kćerkama poklonila svoje nekretnine i tako smanjila mogućnost naplate odštete prema presudi Vrhovnog suda FBiH.

Advokatica Gorčić je zbog toga podnijela tužbu protiv nje.

„Zakonom o obligacionim odnosima je zabranjeno onome ko je dužan, a dug nije platio, da umanjuje svoju imovinu na način da ne može vratiti dug, a notarka je upravo to uradila jer je odmah po donošenju presude Vrhovnog suda FBiH sve nekretnine prenijela poklonom na kćerke, tako da na njenom imenu nije ostalo ništa osim jedne poljoprivredne parcele u nekom selu, potpuno bezvrijedne − 2-3 hiljade KM“, objasnila je Gorčić.

Đukić je u tom postupku tvrdila da nije znala za presudu kada je pravila ugovor koji je porodica ranije dogovorila.

Nazifović je bezuspješno tražio poništenje tog dokumenta. Općinski sud u Kiseljaku je zaključio da ne postoji zakonska prepreka za poklanjanje imovine nasljednicima te da se šteta može naplatiti gotovinom sa računa i preko notarkine police osiguranja.

Sa njenog računa je do aprila 2023. zaplijenjeno oko 200 hiljada maraka, a za naplatu preko njene osiguravajuće kuće Nazifovići su morali u novi sudski spor jer „Euroherc“ odbija isplatiti novac, tvrdeći da nema ništa sa slučajem.

Đukić je krajem maja dala otkaz u notarskoj službi. Novinarima CIN-a je rekla da je u mirovini. Ona danas ima 62 godine i prema zakonu je mogla raditi kao notarka još osam godina. Na pitanje novinarke CIN-a da li je na ovaj način htjela izbjeći plaćanje odštete Nazifovićima, odgovorila je: „Ne, uopšte ne. Ja imam uvjete za mirovinu”.

Nazifović neće moći dobiti novac ni od Marinka Tuke koji kaže da je Banka i njemu uzela kuću, da njegova firma „Blue Star“ više ne radi, a druge imovine nema: „Niti se mogu naplatiti niti me mogu otjerati u zatvor“.

Tuka tvrdi da je Nazifović znao koliki kredit uzima i da mu je za uslugu zalaganja imovine dao novac. On nema dokaze za te tvrdnje, ali kaže da ima svjedoke.

Među njima je i čovjek sa kojim je Tuka na Sudu BiH osuđen za organizovani kriminal, poreznu utaju i obmane pri dobijanju kredita u drugom slučaju koji nema veze sa Nazifovićem.

Porodica Nazifović nije mogla izdržati stres. Suočeni sa neimaštinom i bez doma, krenuli su različitim putevima. Hidajeta je ostala u Visokom, a Adnan se preselio u Tuzlu.

„Svakidašnja tema, jedna te ista. Ništa se drugo u životu ne dešava, samo ružna stvar. Pričate o jednom te istom: kad će, šta će, kad je spor, kad je termin za ovo, kad je za ono. Sve se svelo u to i, vjerovatno, tako da smo se razišli“, kaže Nazifović.

Ugovor zaključen sa mrtvom ženom

Zeničanin Mirza Drinić kaže da više nigdje ne ide bez advokata.

On je u septembru 2008. godine dogovorio kupovinu stana sa poznanicom Gordanom Todorović. Stančić u zeničkom naselju Crkvice je pripadao njenoj tetki Mariji Tolić.

Drinić kaže da su potpisali kupoprodajni ugovor na 30 hiljada maraka kod notarke Sabire Sarvan koja je upisala da je novac isplaćen, a identiteti prodavca i kupca su utvrđeni na osnovu ličnih karti.

No, Drinić će brzo saznati da je Marija Tolić umrla tri mjeseca ranije. Njegova poznanica Gordana je u notarski ured zapravo došla sa svojom svekrvom Gospavom Todorović koja je za potrebe trgovine uzela identitet pokojne žene.

„Ona (Gordana Todorović, op. a) je podnijela ličnu od umrle tetke, a predstavila svoju svekrvu tetkom, što ja u tom momentu nisam znao“, kaže Drinić, smatrajući da je za sve odgovorna isključivo notarka pa je štetu pokušao naplatiti od nje i njenog osiguranja.

Na sudu je tvrdio da je notarka Sarvan napravila javnu ispravu sa netačnim podacima koji su mu štetili. Iako je obaveza notara utvrditi identitet klijenata, Sarvan je na sudu rekla da je nemoguće utvrditi ispravnost lične karte, podudarnost izgleda na fotografiji i u stvarnosti ili potpisa u dokumentima klijenata te da ona nije obavezna provjeravati da li je osoba upisana u matičnu knjigu umrlih.

Sarvan je sada u mirovini i ne želi razgovarati o ovom slučaju: „Ja sam to završila i zatvorila sam taj list“.

Nakon devet godina suđenja – od Općinskog suda u Zenici do Ustavnog suda BiH – Drinić je u junu 2018. godine izgubio slučaj. U presudi piše da je notarka Sarvan napravila propust, ali nije odgovorna za štetu jer je Drinić dao novac Gordani Todorović, a ne svekrvi koja se lažno predstavila.

U osvrtu na presudu Drinić kaže da je notarka onda „kompletan ugovor lažno otkucala i ovjerila svojim pečatom“ jer je napisala da je on novac dao potpisnici. Uz to, kaže da ne razumije zašto se sud nije bavio i tim, a ne, uglavnom, njegovom isplatom:

„Što se više ne priča o netačnom sačinjavanju ugovora? Da se više ne priča da je to mrtva žena došla pa predala ličnu kartu“.

Umjesto naplate štete sud mu je odredio da treba platiti 10 hiljada maraka sudskih troškova.

Isplata štete za prodaju bračne stečevine

Od pet postupaka protiv notara u dva slučaja je dokazana njihova odgovornost za štetu, ali je samo u jednom isplaćena odšteta. Notar Jusuf Hodžić iz Tešnja je platio oko 25.000 KM štete sa kamatama, a njegov klijent Musto Ćehajić je dvije godine čekao ovakav ishod.

Notar Hodžić je 2014. godine napravio ugovor kojim je Samir Unkić prodao Musti Ćehajiću kuću u Doboju koja je bila bračna stečevina. Iako je Unkićeva supruga Simka Alić bila suvlasnica, notar u ugovoru nije upozorio da je potrebna njena suglasnost za prodaju.

Alić je početkom 2015. godine tužila Unkića i Ćehajića i nakon dvije godine suđenja izborila poništenje ugovora. Nakon toga je Ćehajić, koji je već isplatio novac za kupljenu kuću, tražio nadoknadu štete od Unkića i notara Hodžića.

Notar Hodžić kaže da je sve platio: „Sve je uredu, završeno je, najbitnije da stranke budu osigurane i namirene“.

Velibor Čuković iz Banje Luke i Nafiz Đogić iz Prozor-Rame nisu imali takvo iskustvo u svojim slučajevima. Obojica su izgubila novac u trgovanju nekretninama, a za to dijelom smatraju odgovornim notare.

Banjalučka notarka Ljeposava Macanović je 2011. godine Čukoviću sačinila predugovor za kupovinu stana koji je bio pod hipotekom i nije mogao biti na prodaju, a notar iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja Ivan Šarić je u februaru 2017. Đogiću sačinio kupoprodajni ugovor za zemljište koje i nije bilo u vlasništvu prodavca.

Čuković nije uspio dobiti odštetu jer je 20.000 KM kapare za kupovinu stana dao prije odlaska kod notarke pa je sud odlučio da Macanović nije odgovorna za štetu.

Nafiz Đogić kaže da mu je notar rekao da ne brine što zbog bolesti ne može pročitati detalje ugovora jer je njegova obaveza da ga zaštiti u dogovorenom poslu.

Slično tome, Đogić je izgubio 50.000 KM koje je dao za zemljište jer je novac dao osobi koja, prema ugovoru, i nije prodavac.

Sudovi su obojici naložili da plate i sudske troškove.

„Ne mogu vjerovati da takvo sudstvo može to tako nešto presuditi“, kaže Đogić.

Advokat Nedim Ademović kaže da je notarske isprave teško poništiti jer imaju jaču dokaznu snagu čak i od dokumenata koje sačine advokati.

„Stav po tom mišljenju sudija znači čisto psihološki, emotivni i ljudski je da su ti dokumenti ispravni sve dok se ne dokaže suprotno”, smatra on, dodavši da je jako teško dokazati štetu za koju je odgovoran notar.

Profesorica Meliha Povlakić sa Pravnog fakulteta u Sarajevu smatra da bi bilo korisno da Notarska komora ima podatke o ovakvim slučajevima kako bi mogla voditi eventualne disciplinske postupke. Međutim, sudovi nemaju obavezu obavještavati ni komore ni ministarstva pravde o postupcima u vezi sa naplatom štete od notara pa često i ne znaju da postoje ovakvi slučajevi.

Od ovih pet sudskih slučajeva Komora je vodila disciplinski postupak samo protiv notarke Macanović. Disciplinska komisija joj je izrekla zabranu obavljanja notarske službe na dva mjeseca, ali je ona kasnije na sudu poništena.

Nakon suđenja notari Ljeposava Macanović, Smiljka Đukić i Ivan Šarić su napustili službu, Sabira Sarvan je otišla u mirovinu, a Jusuf Hodžić i dalje radi.