Ubica se nikad nije pokajao: Prije 9 godina, cijela Srbija je tragala za Tijanom Jurić

Devet godina je prošlo od zločina koji je potresao Srbiju. Prije devet godina je mesar Dragan Đurić iz Surčina oduzeo život tada 15-godišnjoj Tijani Jurić u naselju Bajmok. Sve se dogodilo u noći između 25. i 26. jula 2014. godine. Djevojčica je surovo ubijena, a on sudu nije bio u stanju da objasni zbog čega je to uradio.

Jednostavno je rekao “ne znam”. Poslije zločina je nastavio sa životom kao da se ništa ne događa, a isto se ponaša i u zatvoru, izdržavajući kaznu od 40 godina robije na koju je osuđen. Jedina koja ga je posjećivala bila je njegova majka.

Znao je Dragan poslije ubistva kako da se otarasi leša, da dođe kući, da 12 dana živi svoj život. Policija ga je uhapsila na poslu, dok je rezao meso. Ispričao je sve o zločinu, ali ne i zašto ga je počinio.

Potraga za Tijanom trajala je 13 dana. Njena porodica je stravične vijesti dobila u momentu njenog nestanka, kao i 7. avgusta, kada je tijelo pronađeno na zapuštenoj deponiji u naselju Čonoplja kod Sombora.

Tijana je kobnog 25. jula vozom otišla u Bajmok kod bake i dede, roditelja njene majke. Javila se majci kad je stigla u selo, a potom je sa prijateljima otišla na turnir u malom fudbalu u Rati.

Oko ponoći je krenula kući, u društvu dvoje prijatelja. Kada je prešla oko polovinu puta, shvatila je da drugu nije vratila duks koji joj je pozajmio. Odlučila je da se vrati. Da je duks vratila sutradan, Tijana bi vjerovatno danas bila živa i imala 24 godine.

Sa prijateljima se rastala kod bifea koji se nalazi na svega oko 200 metara od bakine i dedine kuće. Vraćala se sama istim putem. Išla je Ulicom JNA. Na uglu ulica Tri istarske žrtve i Njegoševe srela je drugare oko pola sata poslije ponoći. Na pitanje kuda se uputila, odgovorila je da ide da vrati pozajmljen duks.

Nastavila je Ulicom tri istarske žrve, prešla prugu, a potom krenula zemljanim putem koji vodi do sportskog terena, na kojem ju je čekao drug. Kako je dugo nije bilo, on joj je krenuo u susret. Tijane, međutim, nigdje nije bilo. Na zemljanom putu, oko 100 metara dalje, nalazila se njena bijela patika i vještački nokat.

Potraga za Tijanom počela je iste večeri, oko jedan sat poslije ponoći. Policija se u potragu uključila oko pola sata kasnije, a potom i žandarmerija.

Kako je jednom prilikom objasnio Tijanin otac Igor Jurić, do Tijanine smrti doveo je splet okolnosti u koji je teško povjerovati dok se ne desi. Tijana je došla s mora i tražila od roditelja da ide na fudbalski turnir. Prvo je odlučila da ipak ostane kod kuće sa majkom, ali je, nakon što ju je drugarica zvala, ipak otišla u Bajmok. S druge strane, njen ubica u selo nije dolazio oko šest mjeseci prije tog kobnog dana.

Dragan Đurić je te noći bio pod dejstvom alkohola. Kružio je i tražio žrtvu. Došao je do sportskog terena, napravio polukružno okretanje i u baš u tom momentu vidio Tijanu.

Nekoliko dana kasnije, 29. jula, saopšteno je da je signal Tijaninog mobilnog telefona posljednji put detektovan na oko dva kilometra udaljenosti od graničnog prelaza prema Mađarskoj. Tijanin telefon je bio na vibraciji, zvonio je sve dok se baterija nije istrošila jer su je svi tražili. Ipak, Tijana je svoj telefon, sa isključenim zvukom sakrila u automobilu ubice.

Njen ubica je smireno prošao pored policijske stanice, kao i ljudi koji su u tom momentu već tražili Tijanu.

Dani su proticali bez ikakvih vijesti koje bi mogle da ukažu na to gdje se djevojčica nalazi, a onda je 13. dana potrage oko pola sata poslije ponoći, objavljeno da je njen otmičar uhapšen, a da je tijelo pronađeno u blizini Sombora – 23 kilometra od mjesta na kom je oteta.

Javnost saznaje da je djevojčicu silovao, a potom ubio Dragan Đurić, mesar iz Surčina.

– On je u noći između petka i subote bio u Bajmoku, udario Tijanu svojim vozilom, prišao joj, nije bila teško povrijeđena kada je počela da traži pomoć, on ju je uhvatio za vrat, udarao, ubacio u svoje vozilo, odvezao u atar – rekao je tada na konferenciji za medije ministar unutrašnjih poslova i dodao da je djevojčica tu i ubijena.

Zadavio ju je duksericom, a tijelo pokrio zemljom koju je kupio majci za cvijeće.

Dragan je tijelo najprije ostavio u kućici u ataru i otišao u Sombor, ali je shvatio da će tijelo brzo da bude otkriveno. U Somboru je kupio kese u koje je stavio tijelo, a potom Tijanu zakopao na divljoj deponiji. Na internetu je pretraživao koji su načini da se tijelo što brže raspadne kako bi se otarasio dokaza.

Tijanin otac je u intervjuu za Telegraf.rs rekao da je svoju kćerku prvi put sanjao sedam do osam mjeseci nakon ubistva. Jako je to želio i bio je uzbuđen kada se to desilo.

– Nedostaje mi njen temperament, ta njena smirenost. Da mogu, pitao bih je šta mi zamjera, a kajem se i imam ogromnu grižu savjesti. Smatram da, iako sam bio dobar roditelj, da sam mogao biti još bolji, da sam mogao mnogo više da joj pružim, više vremena da provodim sa njom, da sam joj više govorio da je volim, da mi znači. Nikada joj to nisam rekao zato što se to nekako podrazumijevalo, da dijete znači svom roditelju – rekao je Jurić.

Kako je istakao, kada neko izgubi dijete, vrijeme je najveći neprijatalj.

– Iz prostog razloga zato što gledaš drugare koji odrastaju, gledaš kako život ide dalje, kako neka djeca zasnivaju porodice, kako se školuju, ostvaruju svoje snove, a to je nešto što je izostalo u našem slučaju, Tijaninom slučaju. Svako to razmišljanje šta bi ona sada radila, gdje bi bila, koju bi školu završila, su pitanja na koja ne možeš da dobiješ odgovor i koja su mnogo bolna. Ona je uradila jako puno, iako fizički nije ovdje. Svojim imenom je učinila da se mnoge stvari promijene u našoj zemlji, i mislim da imamo razloga da joj budemo zahvalni. Ja, apsolutno jesam. Moja je velika sreća što sam imao priliku da i to malo vremena provedem sa njom. Ona je pokazala i tu svoju snagu nakon što je i fizički otišla sa ovog svijeta. Pokazala je kako taj jedan lik, ta pojava, kako uopšte taj kratak život može da učini mnogo toga dobrog i nakon toga što te više nema. 26. jula ćemo to obilježiti kao i svake godine, a plašim se svake nove godišnjice, svakog novog susreta sa osjećanjem da je ne možeš više vidjeti – dodao je.